Foto: tee_zett/Pixabay
U velikom delu planete ljudi se konstantno suočavaju sa nedostatkom hrane. Za poslednjih 100 godina, svetska populacija porasla je sa oko 2 milijarde na više od 8 milijardi stanovnika[1]. Kako je to uticalo na poljoprivredu? Proizvodnja hrane je – po cenu očuvanja ljudskih života, kao i profita – morala da se prilagodi eksplozivnom rastu.
Pre 100 godina, nisu postojali globalni proizvođači i trgovci hranom. Zapravo, tek je započela proizvodnja traktora koji su decenijama pre toga već postojali, ali su bili nepouzdani, skupi i retko upotrebljavani. Posle Prvog svetskog rata zemlja se još dominantno obrađivala ručno i uz pomoć volova i konja.
U to vreme nisu postojala ni veštačka đubriva, već se obradiva zemlja đubrila stajnjakom i kompostom. Pesticidi, osim bordovske čorbe (bakar i sumpor) i prirodnih preparata, ulaze u poljoprivrednu upotrebu tek posle Drugog svetskog rata.
Sto godina kasnije, globalni prehrambeni sistem oslobađa oko 25% godišnje emisije gasova staklene bašte za koju je odgovorno ljudsko delovanje[2].
Prehrambeni sistem, takođe, uzrokuje oko jedne trećine zakiseljavanja kopna koje se najviše događa zbog prekomerne upotrebe azota u poljoprivredi i emisije sumporovih jedinjenja iz industrije. Odgovoran je i za većinu globalne eutrofikacije površinskih voda – zagađenje voda nagomilavanjem fosfora, raznih hranljivih materija, sadržajima otpadnih voda…
Kako se ovo odražava na ljude? Globalna proizvodnja hrane do sada je pratila rast stanovništva. Ipak, više od 820 miliona ljudi (svaki deseti čovek na planeti) nema dovoljno hrane, a još više njih konzumira hranu lošeg kvaliteta koja uzrokuje nedostatak mikronutrijenata i doprinosi značajnom porastu učestalosti gojaznosti i drugih nezaraznih bolesti povezanih sa ishranom, uključujući bolesti srca, moždani udar i dijabetes[3].
Može li planeta ovo da podržava u nedogled?
Mogućnosti planete da se regeneriše i oporavi od dosadašnjih poljoprivrednih praksi kao što su sintetički pesticidi, veštačka đubriva, fosilna goriva i otpad od hrane su veoma ograničene i istraživači očekuju da će biti prevaziđene[4].
Bolno svesno ovih podataka i puta kojim se strmoglavo kreće globalni prehrambeni sistem, čovečanstvo danas traga za načinom da istovremeno proizvede dovoljno hrane za populaciju koja i dalje ubrzano raste, a istovremeno da zaštiti planetu kako bi ostala bezbedna i „gostoljubiva“ za sve.
Izazov nove poljoprivredne revolucije je pred nama!
[1] United Nations: https://data.un.org/_Docs/SYB/PDFs/SYB68_1_202511_Population,%20Surface%20Area%20and%20Density.pdf
[2] J. Poore, T. Nemecek: Reducing food’s environmental impacts through producers and consumers, Science, 360 (2018), pp. 987-992.
[3] W. Willett, J. Rockström, B. Loken, M. Springmann, T. Lang, S. Vermeulen, T. Garnett, D. Tilman, F. Declerck
The lancet commissions food in the anthropocene: the EAT – lancet commission on healthy diets from sustainable food systems 6736, The Lancet
Volume 393, Issue 10170, 2–8 February 2019.
[4] B.M. Campbell, D.J. Beare, E.M. Bennett, J.M. Hall-Spencer, J.S.I. Ingram, F. Jaramillo, R. Ortiz, N. Ramankutty, J.A. Sayer, D. Shindell: Agriculture production as a major driver of the earth system exceeding planetary boundaries, Ecol. Soc., 22 (2017)
